Katkad imamo osjećaj da se mijenjamo iz dana u dan a ponekad se razveselimo starom prijatelju koji kaže da izgledamo isto otkad nas je posljednji put vidio, čak i ako je to bilo i prije više desetljeća. Iskreno, ne znam što bih mislila pri pogledu na svoje stare slike. Uglavnom mi se čini kao da je na fotografijama druga osoba, pa se sjetim riječi mame koja mi je povjerila da se samo odraz u ogledalu mijenja a ono u glavi ostaje isto 
Pogledajte moje više i manje uspješne kozmetičke transformacije u zadnjih dvadeset godina.
1995.
Jedina slika prije digitalnog doba koju sam našla među starim dokumentima potvrđuje da se 1995. godine očito nosila tamna olovka za usne i bež ruž 
U srednjoj se školi nisam šminkala, možda samo ponekad nanosila smeđu maskaru i smeđu olovku za izlazak vikendom. Frizuru bolje da ne komentiram, izrastala mi je L'Oreal boja koju sam nanosila sama, a koja je trebala biti blond, no nažalost ispala je narančasto.
1996.
Ova fotografija snimljena je netom prije moje maturalne večere, tirkizni kostimić još uvijek posjedujem u ormaru. Šminkala me vizažistica pa je stoga primjetno da make-up izgleda puno bolje nego godinu dana ranije. Frizura mi se u međuvremenu prestala sviđati, međutim sad s nostalgijom gledam ovu sliku staru otprilike osamnaest godina.
1997.
Prije krštenja mog prvog nećaka šminkala me probno druga vizažistica (možda i bolje da se nisam šminkala sama 
), tamni mi ruž nikako ne pristaje, a kosa je narasla, međutim pogrešku s bojom kose očito sam ponavljala dulje vremena.
2000.
U novi sam milenij ušla s profesionalno napravljenim pramenovima, ružičastim sjenilom na kapcima i sjajilom na usnama. Čak mi je i podloga bila sjajna, u trendu 
Tada sam imala kraću i dosta svjetliju kosu, što će mi jednog dana opet biti izbor ako se zasitim dulje kose i prirodnije boje.
2005.
Tirkizno svjetlucavo MAC Aquadisiac sjenilo na donjem kapku, NARS Torrid koraljno rumenilo i YSL maskara za volumen u azurno plavoj boji još su uvijek jedni od mojih omiljenih make-up proizvoda. Uz svjetlucavo sjajilo, prije desetak godina postali su osnova mojeg looka.
2011.
Vidite li moj ljubičasti pramen? Uz njega, ne znam vidi li se na slici MAC Aquadisiac na donjem kapku, koji je ostao moje omiljeno sjenilo sve ove godine. Trobojni pramenovi i ravna ispeglana kosa bili su moj izbor, a ponekad mi fali ljubičasta kosa i znam razmišljati da bih voljela ponoviti tu ludost. Što se pak šminkanja tiče, u zadnjih pet godina vjerna sam poprilično prirodnoj podlozi, dobrom rumenilu ružičaste boje ili boje marelice, te plavom ili ljubičastom gel lineru. Crni liner i sjenilo uvijek mi vizualno smanje oči i ne pristaju mojim svijetlim očima i kosi.
2014.
Novogodišnjim eksperimentalnim lookom probala sam se uvjeriti da mi pristaju crveni ruž i crna olovka, međutim gledajući fotografiju ipak mi se čini da ću u budućnosti izbjegavati jači make-up Vidite li šiške? Stvarno ih ima dosta, uz prve pokušaje puštanja ombre efekta na kosi.
2015.
Zanimljiva je činjenica da mi se uvijek sviđa trenutačan look, a često se čudim prijašnjim. Točno godinu dana nakon dočeka 2014., pustila sam šiške i okrenula se . Puno više pažnje posvećujem njezi i tenu, kao i konturiranju, nego što sam to činila prije. Možda je do godina? U svakom slučaju, nadam se da će mi godine koje slijede donijeti što više dobrih lookova i beauty otkrića.
Priznajte, koje su vaše beauty pogreške i pogotci iz prošlosti?