Početkom prosinca pokrenut je Šminkerica Book Club. Između pet knjiga, putem ankete u članku, čitateljice su izabrale knjigu Pisma djeda Božićnjaka, J.R.R. Tolkiena. U nastavku možete pročitati moju recenziju ove knjige, a u komentarima možete ostavljati vaše recenzije i tako osvojiti vrijednu nagradu.
Knjiga Pisma djeda Božićnjaka prvi je puta svjetlo dana ugledala 1976. godine pod naslovom The Father Christmas Letters. U kasnijim izdanjima mogao se pronaći i naslov Letters from Father Christmas. Prevedena je i kod nas 2002. godine, u izdanju Algoritma. Kako mi dobro opskrbljene knjižare nisu baš pri ruci, čitala sam knjigu u pdf formatu i na engleskom jeziku. Da,čitanje u pdf formatu me prije užasno živciralo, ali faks me nekako naviknuo da čitam knjige bez da ih njušim.
Knjigu bih definirala kao fantasični epistolarni roman (roman u pismima). I pisma su od djeda Božićnjaka, upućena Tolkienovoj djeci. Naime, Tolkien, po meni, najveći majstor mašte i fantastike u povijesti svjetske književnosti, odgovarao je svojoj djeci na pisma koja je četvero djece (John, Michael, Christopher i Priscilla) pisalo djedu Božićnjaku. Oni bi svoja pisma odlagali na kamin i, kad nitko ne bi vidio, pisma bi netragom nestala i ubrzo bi stigao odgovor. Pisma je sakupila Baillie Toklien, njegova druga žena. Ona se protežu od 1920. do 1946. godine. Fenomenalno mi je to što su, kako su djeca bivala starija, pisma bivala duža i tematski teža. Ona sadržavaju bajkovite opise živote na Sjevernom polu, opise kuće, događaja, smješne nevolje s Bijelim medom koji je glavni krivac što ponekad nedostaje neki dar ili dar ne odgovara savršeno željama djece, borbe s goblinima koji su neprijatelji djeda Božićnjaka i trude se sve pokvariti. Ti isti goblini navodno su alegorijski prikaz Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Kako se meni svidjela ova knjiga? Doduše, ne smatram se dovoljno kompetentnom da budem neki vjerodostojan književni kritičar. I voljela bih naglasiti da su dojmovi o knjizi subjektivni. Poželjno je da i vi ispalite svoje subjektivne dojmove u komentare 
.
Nakon čitanje knjige, prva pomisao je bila: Zašto meni moj tata nije slao odgovore na pisma? Smatram ova i slična pisma djeci ogromnim poticajem za djetinju maštu. A razvoj mašte je ključan i može definirati kreativnost mlade osobe, a naposljetku može utjecati na izbor zanimanja. Također, mašta je majka inteligencije. Knjiga mi se jako, jako svidjela premda već dugo ne vjerujem u djeda Božićnjaka. Gotovo me natjerala da opet u njega povjerujem, toliko mi je dobra. Tolkiena sam zavoljela čitajući Gospodara prstenova (Mama mi ga je posuđivala iz knjižnice kad sam imala vodene kozice.) i Hobita (Njega sam čitala prije par godina kad se počelo pričati o filmskim adaptacijama koje su upravo aktualne.). U ovoj knjizi pronašla sam elemente Gospodara prstenova i nekako, unatoč brutalno različitoj tematici, očito je da ih je pisao isti čovjek. Isti genijalac, bolje rečeno.
Da zaključim, mene se knjiga jako dojmila i mislim da znam što će biti idući poklon mom malenom bratu. Da, želim da i on malo prošeta Sjevernim polom, barem mislima. Idealan je bijeg od svakodnevnice i stresa. Toplo preporučujem knjigu svima vama koje se niste uključile Book Club ovaj mjesec.
Kako se vama svidjela knjiga? U komentarima s nama podijelite svoje dojmove, napišite vlastitu recenziju. Najzanimljiviju recenziju ćemo nagraditi poklon paketom u kojem se nalazi knjiga i, naravno, šminka. 
Vremena imate do 7.1.